Ostati u Bosni i Hercegovini ili otići

Kako iskoristiti vrijeme pandemije i u pozitivnom smislu napraviti općedruštveni preokret, te Bosnu i Hercegovinu učiniti poželjnom zemljom ostanka, a ne odlaska? Da li je to moguće i na koji način svemu doprinosi akademska zajednica u BiH? Ovosedmična studija o zadržavanju mladih u Kantonu Sarajevo kroz detaljne analize nudi i konkretne prijedloge mjera.

Poput Šekspirovog vječitog „biti ili ne biti“ koje i danas odzvanja kazališnim dvoranama diljem svijeta, na sceni bh. zbilje je pitanje otići ili ostati.

N1: Koji su planovi za budućnost?

„Pa bježati odavde, nema šta drugo. Bosna me ne privlači“.

„Tu sam se rodio i ne razmišljam o budućnosti nekoj, da li ću ići ili ću ostati…“

„Zadržava me to što sam već pokrenuo vlastiti biznis, ali vrlo rado bih ga negdje prebacio zbog uvjeta življenja, okruženja, ograničenosti razmišljanja ljudi“, kažu stanovnici Sarajeva.

Angažman bh. akademske zajednice rezultirao je studijom o zadržavanju mladih u Kantonu Sarajevo. Kroz detaljne analize ponuđen je i prijedlog mjera nadležnima na kojima i jesu konačne odluke

Mi smo istraživači koji su proveli istraživanje i došli do adekvatnih rezultata, a sada je do kreatora politika i finasijera da to na neki način oblikuju u strategije ili akcione planove„, istakla je Melika Husić Mehmedović, koautorica studije.

Zdravstveni sustav, obrazovanje, kvaliteta života i ekonomska moć tek su sporedni razlozi zbog kojih bi se mladi odlučili napustiti ovu zemlju – pitanje budućnosti je ono što ih osobito zabrinjava.

Zaposleni i oni koji imaju primanja veća od 2.000 KM vrlo vjerovatno da neće otići, odnosno pokazuju manje intencije za odlaskom i najznačajnija determinanta koju bi istakli ovom studijom jeste briga za budućnost„, kazala je Lejla Turulja, koautorica studije.

Zabrinuti su, osjećaju nestabilnost, nemaju tu nadu za budućnost i brinu se pogotovo u fazi posla da li će imati jednaku priliku„, komentarisala je Husić Mehmedović.

Naravno, kao i u svakoj priči, tako i u ovoj o ostanku i odlasku, postoje i oni koji svoj život ipak radije kroje u matičnoj državi

„Ja dosta volim svoju državu, smatram da ovdje ima dosta potencijala i da se može uspjeti“.

„Zbog jezika jer se lakše ovdje snaći, bosanski je lakše pričati i svi se nadamo boljem obrazovanju fakultetima jer vremena se mijenjaju“, mišljenja su građana.

Stvaranju bolje klime u društvenoj zbilji neminovno doprinosi i pozitivni narativ u medijima.

„Ne govorimo o lažnom optimizmu, govorimo o iznošenju i pozitivnih priča, govorimo o iznošenju činjenica u pozitivnom narativu, a ne sami fokus na negativna zbivanja“, dodala je Husić Mehmedović.

I tko zna možda upravo pandemijsko vrijeme, zatvorenost granica i nemogućnost kretanja bh. građana donese promjene kojima se već desetljećima svi nadamo, a, istini na volju, vrlo malo činimo da ih i ostvarimo.

Izvor: N1

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*